U Splitu postoji niz crkava i crkvica koje u Badnjoj večeri privuku veliki broj vjernika na ponoćke koje slave Isusovo rođenje. Najveći broj vjernika uvijek odlazi u poznatije crkve, poput sv. Duje, sv. Frane, sv. Petra, Gospe od zdravlja… No, Split ima i veliki broj manje poznatih crkvica koje u svom okrilju, u blagdanskoj večeri, privuku manji broj vjernika i čije im okružje pruži poseban ugođaj. Jedna od takvih crkvica jest i predromanička crkvica sv. Mikule, smještena u starom dijelu Splita, u Velom Varošu.
Unutrašnjost crkvice sv. Mikule na Badnju večer
Posebna atmosfera
Već godinama mali broj vjernika dolazi na ponoćku u sv. Mikule. Ona se ne održava u dvanaest sati u noći, već u deset sati navečer. Manjem broju vjernika postala je tradicija okupiti se na misi koju gotovo uvijek vodi fra Špiro Marasović, inače svećenik iz crkve sv. Frane na Obali. S godinama je i ova ponoćka počela privlačiti veći broj vjernika . Njezina unutrašnjost odavno je postala premalena za sve koji žele u posebnoj, uzvišenoj atmosferi proslaviti Isusovo rođenje. Ni kiša ni bura ni najveće hladnoće ne mogu stati na put ljudima koji istinski uživaju u intimnoj atmosferi ove crkvice.
Brojni vjernici okupljeni ispred crkvice sv. Mikule
Okupljeni u unutrašnjosti i ispred crkve, razdragani ljudi pjevaju u slavu Isusova rođenja, zajednički mole i slušaju Riječ Božju.
Na kraju misnog slavlja, jedu se fritule i izmjenjuju najbolje želje. Ono što ovu ponoćku čini drugačijom od drugih jest činjenica da na nju gotovo svake godine dolazi isti krug ljudi, ljudi koji se uglavnom međusobno poznaju i koji su na neki način vezani za taj dio Splita i upravo za tu crkvicu. Na nju ne dolaze oni kojima je, čak i u tim svečanim danima, najvažnije biti viđen. Ne ocjenjuju se materijalna stanja na temelju odijela, ne donosi se sud o drugima. Uživa se u zajedništvu sa znanim i neznanim, u molitvi i pjesmi, u najsvečanijoj večeri u godini.
Druženje poslije svete mise
Novi ljudi, novi običaji
Nažalost, dolaze neki novi ljudi koji sa sobom donose neke nove običaje. Intimnu atmosferu male crkvice i blisku povezanost ljudi žele zamijeniti nekim novim načinom slavljenja Isusova rođenja. No, oni koji su istinski odani ovoj crkvi i ovoj božićnoj tradiciji vjeruju da će uspjeti svoje običaje sačuvati od onih koji ne razumiju samu bit ovog blagdana.